10 lipnja 2014.
izvor: iusinfo.hr
Osnovni pravni temelj javne nabave u Republici Hrvatskoj je Zakon o javnoj nabavi, zatim Zakon o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave te mnogi podzakonski propisi, kao npr. Uredba o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama, Uredba o objavama javne nabave,Uredba o nadzoru nad provedbom Zakona o javnoj nabavi.
Prema zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi (NN 143/13), odnosno odredbi članka 18. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi, temelj javne nabave sada su i interni akti javnih naručitelja za sve postupke javne nabave. Naime, navedena odredba propisuje da se ovaj Zakon ne primjenjuje za nabavu robe i usluga procijenjene vrijednosti do 200.000,00 kuna, odnosno za nabavu radova do 500.000,00 kuna, a pitanja nabave do tih vrijednosti uređuje naručitelj svojim aktom.
Međutim, na postupke javne nabave kod javnih naručitelja, a u smislu odredbečlanka 5. stavka 1. točke 2. ovdje se misli na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, primjenjuju se i neki drugi propisi, kao npr. Zakon o fiskalnoj odgovornosti, te nadasve Uredba o sastavljanju i predaji Izjave o fiskalnoj odgovornosti i izvještaja o primjeni fiskalnih pravila čiji je sastavni dio Upitnik o fiskalnoj odgovornosti kao i Naputak o otkrivanju, postupanju i izvješćivanju o nepravilnostima u upravljanju sredstvima proračuna (zavisno o kojem se radi).
Izjava o fiskalnoj odgovornosti je izjava kojom čelnici svih razina upravljanja; državna, područna, lokalna (ministri, župani, načelnici i gradonačelnici), svake godine za prethodnu proračunsku godinu, za razdoblje u kojem su obnašali dužnost, potvrđuju zakonito, namjensko i svrhovito korištenje sredstava, sve radi učinkovitog i djelotvornog funkcioniranja sustava.
Prilikom provođenja postupaka javne nabave, naručitelji su obvezni u odnosu na sve gospodarske subjekte poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana i načelo slobode pružanja usluga te načela koja iz toga proizlaze, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.
U ovom radu ponajviše nas zanimaju načelo jednakog tretmana te načelo transparentnosti.
Načelo jednakog tretmana zahtijeva da se prigodom dodjele javnih ugovora prema svakom natjecatelju postupa na jednak način. Ovo se načelo ostvaruje samo ako su ispunjene određene pretpostavke, a one su da svaki potencijalni natjecatelj pod jednakim uvjetima može podnijeti svoju ponudu, da su mu dostupni kriteriji i pravila odabira, te da su ti kriteriji nepristrano postavljeni. Sve ponude moraju biti specificirane sukladno zahtjevima naručitelja, kako bi se omogućilo njihovo nepristrano ostvarenje. Pojedinom se ponuditelju ne smije dopustiti naknadna izmjena ponude i na taj način stjecanje prednosti u odnosu na ostale ponuditelje.
Načelo transparentnosti zahtijeva da se svi stadiji postupka dodjele javnog ugovora vode na providan način, tako da svaki ponuditelj, ali i šira javnost, može imati saznanja o tom postupku. Ovo je načelo u uskoj vezi s načelom nediskriminacije i načelom jednakog tretmana, jer doprinosi provedbi tih načela. Važno je i zbog toga što, ako se dosljedno ostvaruje, smanjuje mogućnost počinjenja korupcijskih kaznenih djela u javnoj nabavi.
Međusobno uvažavanje propisa iz javne nabave i propisa o fiskalnoj odgovornosti
Čitavo poglavlje 3 Upitnika o fiskalnoj odgovornosti, od pitanja broj 29 do pitanja broj 41, odnosi se na postupak javne nabave. Neka od pitanja jesu: 29. – u zaključenim ugovorima o nabavama velike vrijednosti ugovoreni su instrumenti za osiguranje urednog ispunjenja ugovornih obveza ili odredbe o ugovornoj kazni, ili 32. – za provedene postupke javne nabave u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavljene su odgovarajuće objave sukladno Zakonu o javnoj nabavi, ili 34. – donesen je plan nabave u skladu s propisima o javnoj nabavi.
Svako od tih pitanja zahtjeva odgovarajući odgovor (DA, Ne ili NIJE PRIMJENIVO, kada nije), te obrazloženje zašto nije ili dokaze kojima se dokazuje da je urađeno onako kako se traži.
Ponajviše dilema, iako manje radi nesporazuma, a više zbog nedorečenosti, izazivaju pitanja 36 i 37; 36. – u pripremi tehničke specifikacije (op.a. dokumentacije) sudjelovale su osobe različite od ovlaštenih predstavnika naručitelja koje ocjenjuju ponude, te 37. – ovlašteni predstavnici naručitelja koji daju prijedlog za odluku o odabiru bile su različite od osoba koje prate provedbu ugovora.
Zakon o javnoj nabavi u članku 24. propisuje da pripremu i provedbu postupka javne nabave obavljaju ovlašteni predstavnici naručitelja od kojih najmanje jedan mora imati važeći certifikat u području javne nabave. Predstavnike internom odlukom imenuje naručitelj i oni ne moraju biti njegovi zaposlenici. Prema našem mišljenju, vrlo je važna odredba stavka 5. članka 24. koja kaže da ako druge osobe imaju utjecaj na odlučivanje i/ili druge radnje u vezi s pojedinim postupkom javne nabave, naručitelj ih navodi u odluci o imenovanju. Naime, Zakon o javnoj nabavi govori o jednoj ovlaštenoj osobi naručitelja koja ima važeći certifikat, a upitnik o fiskalnoj odgovornosti traži (što je prema našem mišljenju na tragu načela Zakona o javnoj nabavi), da u pojedinim fazama javne nabave ne sudjeluju iste osobe, tj. da u svakoj fazi bude druga osoba. Kako to uskladiti?
Mišljenja smo da bi se u svrhu izbjegavanja nepotrebnih neugodnosti i propusta, na samom početku, prije pokretanja postupka javne nabave, od ovlaštene osobe naručitelja (izvršni čelnik), trebala donijeti odluka o tome kako će se i na koji način pripremiti i provesti postupak javne nabave.
U toj odluci treba navesti sve osnovne podatke iz kojih će se transparentno vidjeti, ne samo o kojem se postupku javne nabave radi, nego i koja je vrijednost postupka te tko je u ime naručitelja u njemu sudjelovao.
Tomislav Mrle, mag. iur. univ. spec. polit.
Ogledni primjer Odluke o pripremi i provedbi postupka javne nabave