10 svibnja 2026.

F.V. je rođena oko 1983.g., pretpostavlja se da je porijeklom s Kosova ili Albanije, osoba je bez državljanstva i bez ikakvih dokumenata. Stranka je došla u Republiku Hrvatsku prije više od dvadeset godina te cijelo vrijeme od tada boravi na području Republike Hrvatske.

Prvi kontakt s F.V. bilježi se u Italiji 2000.g., kada su je pronašle službenice Reto centra na ulici. Nagovorena od strane djelatnica Reto centra, stranka je smještena u komunu u Milanu, radi liječenja. Nakon nekog vremena odlazi iz komune i gubi joj se svaki trag do 2002.g., kada je zatečena bez dokumenata u Republici Hrvatskoj u Puli., gdje je radi krađe završila na izdržavanju zatvorske kazne. Nakon izdržane kazne smještena je u Prihvatni centar za strance u Ježevu, gdje joj je od strane socijalne službe postavljen skrbnik za priznavanje statusa azilanta, a za priznavanje kojeg statusa je odbijena 2005.g. Poslije Ježeva, stranka je ponovno služila zatvorsku kaznu u Zatvorskoj bolnici Svetošimunska, iz koje je prevezena u Psihijatrijsku bolnicu na Rabu (20.12.2006.g.), te u navedenoj ustanovi ostaje do 7/2016.g. Zbog odluke nadležnog Ministarstva da više ne žele financirati njezino liječenje, F.V. je izmještena iz bolnice Rab u Prihvatilište za tražitelje azila u Kutini. Nakon toga prebačena je u Hotel Porin u Zagrebu, da bi joj u 4/2018.g. bio odobren smještaj u Domu za psihičke bolesne odrasle osobe u Bidružici, gdje se i danas nalazi.

Dakle, stranka je punih deset godina imala smještaj i liječenje u državnoj psihijatrijskoj ustanovi na Rabu i potom u domu za psihički bolesne odrasle osobe ima smještaj osam godina, prema tome dvadeset godina državni sustav joj je omogućio smještaj, bez da se ikad itko od nadležnih institucija potrudio i riješio pitanje njenog statusa i dokumenata. F.V. je i dalje pravno nevidljiva jer je osoba bez državljanstva i bez ikakvih dokumenata.

Naša udruga stranci kontinuirano pruža pravnu i humanitarnu pomoć od 2016.g., kada je boravila u Prihvatilištu za tražitelje azila u Kutini te smo joj pomogli oko pokretanja upravnog spora u predmetu odobravanja azila.

Osim reguliranja statusa azila, koji je negativno okončan, za stranku je pokrenut postupak odobravanja privremenog boravka. Zahtjev za odobravanje privremenog boravka iz humanitarnih razloga F.V. je podnijela 2017.g., što je rezultiralo postupkom od gotovo deset godina. Naime, nakon zahtjeva za privremeni boravak podnesenog 2017.g., prvo rješenje doneseno je 2020.g., koje je bilo negativno po stranku-odbijen zahtjev i određeno napuštanje RH, a na koje je uložena žalba. Žalba je također odbijena te je pokrenut upravni spor u 3/2021.g. Presuda u upravnom sporu je donesena u 7/2022.g., a istom presudom je poništeno rješenje MUP-a i predmet je vraćen na ponovni postupak, u kojem se dugo čekalo novu odluku. Nakon više požurnica, stranka je pozvana na davanje dodatnih izjava u 5/2023.g., da bi u 6/2023.g. bilo doneseno novo rješenje MUP-a kojim stranci prestaje zakoniti boravak i određuje se napuštanje RH. Ponovno je uložena žalba, a osim toga obraćali smo se i brojnim institucijama (npr. Uredu Pučke pravobraniteljice, Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, saborskom odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina).

U 11/2023.g. rješenjem MUP, I. Povjerenstva za žalbe, žalba stranke je odbijena i pokrenut novi upravni spor 24.11.2023.g. Prva rasprava u upravnom sporu bila je 17.9.2024.g. te je donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev F.V. za odobrenje privremenog boravka, uz obrazloženje da postoji sigurnosni rizik i da stranka ne poštuje pravni poredak RH. Na istu presudu uložena je žalba Visokom upravnom sudu RH u 10/2024.g., a u 3/2025.g., žalba na presudu je odbijena. Stoga je dana 2.4.2025.g. uložena ustavna tužba Ustavnom sudu RH, koja još uvijek nije riješena. Dakle, iz ove kratke kronologije vidi se nelogičnost vođenja postupaka jer se postupak vrti u krug gotovo deset godina bez rezultata, a radi se o osobi koja je smještena kroz sustav. S jedne stranke sustav daje F.V. smještaj u svojoj instituciji, a s druge strane je smatra „opasnom po pravni poredak i sigurnost RH“ te joj ne želi priznati status stranca na privremenom boravku, a kroz sve ove godine već je mogla imati reguliran stalni boravak, koji bi joj u najmanju ruku dao pravo na zdravstveno osiguranje i socijalnu pomoć.

Foto: PGP Sisak, besplatna pravna pomoć stranci na terenu

U međuvremenu stranka je pod pritiskom takve, vrlo teške situacije, više puta pokušala počiniti suicid, jer se ne nalazi nigdje, nema dokumenata, nema svojih primanja, nema zdravstveno osiguranje, ne može ostvariti bilo kakva prava iz sustava socijalne skrbi, a sve to je jako loše utjecalo na njezino ionako narušeno psihičko zdravlje. I fizičko zdravlje stranke je ozbiljno ugroženo, jer ima više dijagnoza, od kojih i tumor, a koji se uopće ne liječe jer stranka nema zdravstveno osiguranje.

Kako se radi o osobi vrlo ranjive kategorije, što više o osobi bez državljanstva i bez ikakvih dokumenata, a smještena je u državnoj ustanovi, sve je bolesnija i ugroženija te kao takva nije uopće opasna po pravni poredak i sigurnost RH, državni sustav joj je svakako trebao dati status osobe bez državljanstva, regulirati joj privremeni boravak i omogućiti zdravstveno osiguranje, što je minimum prava, koja bi takva osoba trebala imati, jer živimo u 21.stoljeću, a neka elementarna ljudska prava su svedena ispod svih civilizacijskih minimuma.

Republika Hrvatska je potpisnica svih relevantnih konvencija i dokumenata, s naglaskom na Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva te Konvenciju o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva. Obje konvencije, kao i svi ostali propisi u RH, uključujući one o borbi protiv diskriminacije te poštivanje ljudskih prava, su u ovom predmetu prekršeni.

 PGP se u više navrata obraćao za bilo kakvu pomoć svim nadležnim uredima, ministarstvima te Predsjedniku RH, no nikakvih reakcija nema.

U Sisku, 6.5.2026.