“To podrazumijeva da potrošač ponovno dolazi u neku nepovoljniju poziciju, zato što on mora dostaviti, dati na javno objavljivanje neke svoje podatke. Zar nije logično da bude upravo obrnuto, da postoji nekakva baza podataka onih koji su spremni, voljni na takav način sklapati ugovore, odnosno dolaziti u poziciju uopće da sklapaju ugovor”, upitao je Mladen Novak (OraH). S njim je suglasan i Goran Marić (HDZ). “Pa zar nije logičnije da onaj tko želi da ga se uznemirava nek’ se on upisuje u birače, nek’ on ide, jer nije logično da se smije uznemiravati netko drugi. Osnujte registar onih koji žele da im se upućuje i pošta i mailovi i telefonom uznemirava, a ne registar onih koji ne žele”, poručio je.

Dražen Đurović (HDSSB) je za zabranu sklapanja ugovora s teleoperatorom telefonom. “Teleoperateri neprestano mijenjaju tarife i neprestano zovu korisnike i korisnicima mijenjaju tarifne modele i tarife upravo samo putem telefonskog razgovora. Dakle on njemu napriča, ovaj kaže da može, ovaj promijeni, i više korisnik ne može vratiti nazad onu tarifu što mu je primijenio. Naravno, ovaj je njemu napričao, iznio pozitivne strane, telefonski razgovor se snima, potrošač je tu doveden u vrlo nepovoljan položaj”, upozorio je Đurović. Smatra da bi teleoparatore trebalo obvezati da, na temelju takvog telefonskog razgovora, korisniku moraju poslati i pismenu ponudu.

Goran Beus Richembergh (HNS) tumači, međutim, kako logika slobodnog tržišta nalaže da se kušci isključuju od onoga što ne žele. “S druge strane, kada kupite neki od proizvoda mnogi građani instinktivno, jer im se taj proizvod svidio, pristaju na to da ih se i ubuduće obavještava o proizvodima te tvrtke ili toga distributera, ne imajući uopće predodžbu koliko često i na koji način će ih se obavještavati tim proizvodima. I nema veze jesu li kupili bijelu tehniku, njih će se obavještavati o brusilicama, o rezalicama, o roletnama ili bilo čemu drugome”, kazao je.