S obzirom na sve veći broj osoba na stručnom osposobljavanju i intenciju poslodavaca da pomoću stručnog osposobljavanja premoste različita pravna ili ekonomska ograničenja u zapošljavanju novih radnika, za obveznike primjene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u praksi je sve učestalije pitanje postojanja ili nepostojanja obveze primjene njegovih odredbi o zaštiti prednosti prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom i kada se radi samo o izboru osoba koje poslodavac želi uzeti na stručno osposobljavanje, dakle, ne radi se o zapošljavanju i zasnivanju radnog odnosa.

Odredbe članka 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine br. 157/13) već su i tijekom 2014. propisivale pravo prednosti osoba s invaliditetom pri zapošljavanju, no tek je člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Narodne novine br. 152/14), koji je u praktičnoj primjeni od početka 2015., opsežno dopunjen spomenuti članak 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom na način da su tom članku koji je prije imao samo 4. stavka dodani stavci 5. pa sve do 19. Njima se ne uređuje preciznije samo pravo na prednost prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, već i realizacija, odnosno normativna provedba takve zaštite, te posebice nadzor nad postupanjem tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i drugih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne službe, javne ustanove, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima u smislu osiguravanja provođenja prava prednosti zapošljavanja i zaštite toga prava osoba s invaliditetom.

Međutim, iako članak 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/13 i 152/14) propisuje pravo i zaštitu prava prednosti prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom, te propisuje i postupanje poslodavaca po javnom natječaju, kao i postupanje tijela nadzora upravo s ugovorom o radu kojim je povrijeđeno to pravo zaštite prednosti u pravnim osobama u vlasništvu države ili jedinice lokalne samouprave i javnim službama, te postupanje s rješenjem o prijamu u državnim službama, odnosno koristi pravne pojmove i institute karakteristične upravo za zapošljavanje i zasnivanje radnog odnosa u tim službama, ipak smo mišljenja da se zaštita osoba s invaliditetom prema ovom zakonu ima provoditi od strane prethodno navedenih subjekata i u svim drugim situacijama sličnim zapošljavanju, pa i u provođenju odabira kandidata za stručno osposobljavanje po javnom pozivu.

Naime, iako bi isto pravno stajalište proizlazilo i iz same intencije Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, treba reći da to prvenstveno proizlazi i iz određenih konkretnih normativnih rješenja, primjerice članka 8. toga Zakona koji izrijekom propisuje da u ispunjavanje obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom ulazi, među ostalim, i ukupan broj osoba koje se kod određenog poslodavca nalaze na stručnom osposobljavanju. Dakle, zakonodavac ne smatra samo zaposlene osobe s invaliditetom u radnom odnosu kao kategoriju čija prava štiti ovim Zakonom, pa je tako i kod zaštite prava na prednost prilikom zapošljavanja.

Osim toga, u mnogim javnim ustanovama i javnim tvrtkama prilikom odabira kandidata za stručno osposobljavanje provodi se postupak koji je stvarno jednak postupku po natječaju – komisija izabire kandidate i vrednuje njihovu motiviranost, osnovna predznanja i sl. S druge strane, izabrani kandidati imaju, od trenutka kada započinju stručno osposobljavanje, sličan status po pitanju radnopravnih zakonskih odredbi kao i ostali radnici u radnom odnosu, odnosno i na njih se primjenjuje Zakon o radu (dok se, primjerice, na rad studenata ne primjenjuje).

Tako npr. s drugim radnicima poslodavca koji su u radnom odnosu imaju pravo na godišnji odmor, pravo na odsutnost zbog privremene nesposobnosti za rad i dr. Stoga bi izuzimanje ove kategorije koju i sam Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom izrijekom spominje (za razliku od nekih prijašnjih zakona koji također uređuju prednost pri zapošljavanju) moglo dovesti do prigovora kandidata, pa time i do mogućeg iniciranog djelovanja pravobraniteljskih tijela u čijoj je nadležnosti zaštita prava osoba s invaliditetom prema inspekciji rada i samom poslodavcu.

Daniel Sever, dipl. iur.